O ergonomiji

Ergonomija je složenica grčkih riječi ERGON (djelo, čin, rad) i NOMOS (običaj, red, zakon), što upućuje na to da je ergonomija disciplina koja pomaže ljudima u postavljanju ugodnije i produktivnije radne atmosfere na način da fizički i psihički stres svakog djelatnika svede na minimum. To je znanost posvećena proučavanju radnih uvjeta, kako se čovjek prilagođava tim uvjetima, ali i kako prilagoditi radne uvjete (naravno, u mjeri u kojoj je to moguće) čovjeku.

Ergonomiju se također može objasniti kao ukupnost proučavanja ljudi i njihovog suodnosa s radnom okolinom. Ova disciplina primjenjuje znanstvene informacije za dizajniranje radne opreme, postupaka i okoline u svrhu olakšavanje rada, otklanjanja ili smanjivanja umora, iscrpljenosti i bola, povećanja sigurnosti radnoga mjesta te povećanje efikasnosti rada.
Ergonomski principi trebali bi se poštovati u svim područjima ljudske aktivnosti i neaktivnosti: u radnom procesu, sportu i odmaranju, zdravlju i sigurnosti.

Ergonomija se razvila iz niza disciplina, kao što su biološka antropologija, genetika, anatomija, fiziologija, biomehanika, psihologija i dizajn. Sva znanja postignuta u okviru ergonomije služe kako bi se omogućilo pravilno korištenje čovjekove energije u okolini u kojoj ljudi mogu postići maksimalni učinak bez nepotrebnoga izlaganja riziku od ozljede ili bolesti. Osnovni zahtjevi svakog ergonomski ostvarenog proizvoda je da bude udoban, siguran i učinkovit, odnosno funkcionalan. Oprema i radni uvjeti koji se deklariraju kao ergonomični moraju zadovoljavati određene norme. Cilj tih normi je povećanje produktivnosti, očuvanje zdravlja, poticanje osobne motivacije, kreativnosti, postizanje zadovoljstva na radu, smanjenje učestalosti pogrešaka...

Da bi se sve to postiglo, potrebno je prilagoditi radne uvjete čovjeku fizički, ali i psihički.

Na primjer, stolice u uredu bi trebale bi ergonomski napravljene (da omoguće uspravan, zdrav način sjedenja koji neće loše utjecat na kralježnicu ni izazvat bolove u leđima), programska oprema bi trebala biti takva da izaziva što manji umor oka te da bude što praktičnija za korištenje (pregledna, intuitivna, jednostavna itd.), ali važni su i ostali uvjeti na radnom mjestu, kao što je optimalna temperatura, kvaliteta zraka, rasvjeta, ugodna okolina i sl.

Proučavanjem organizacije i proizvodnje iznesen je zaključak kako se veći radni učinak ne može postići samim time da se od radnika traži maksimalno naprezanje. U radnoj okolini napredovati se može samo ako se metode rada, uvjeti rada, strojevi i radna okolina prilagode čovjeku, a ne samo ako se čovjek prilagođava njima.

Ukoliko se ne poštuju ergonomski principi, čovjek je izložen nizu rizičnih čimbenika što je potvrđeno u tisućama epidemioloških istraživanja, laboratorijskih ispitivanja i povijesti bolesti. Krajnji je rezultat razvoj niza bolesti mišićnog i koštanog sustava.

Potrebno je poznavati ergonomiju da bi se na poslu omogućila ugodnija, sigurnija i zdravija atmosfera. Takvu atmosferu potrebno je održati i tijekom odmora.

Odgovornost za ostvarivanje ergonimskih normi na poslu prvenstveno je na poslodavcu koji bi trebao obratiti pozornost na zdravlje i zadovoljstvo svojih podređenih. Ali, ujedno je i dužnost tih podređenih da se bune ako uoče neke nepravilnosti ili greške u uredskoj opremi ili okolini.

Podjela ergonomije

Opća podjela na poddiscipline zasniva se na specifičnim ljudskim osobinama i karakteristikama ljudske interakcije sa okolinom. Na ovaj način izdvojene su sljedeće poddiscipline:

Fizička ergonomija koja se bavi anatomskim, antropometričkim, psihološkim i biomehaničkim karakteristikama ljudskog bića u njihovom odnosu sa fizičkom aktivnošću. Kao najvažnije teme mogu se spomenuti opći stavovi o radu, rukovanje materijalima, ponavljajuće povrede uslijed jednoličnih pokreta, mišićno-koštani poremećaji, organizacija radnog prostora, sigurnost i zdravlje.

Kognitivna ergonomija obrađuje mentalne procese kao što su percepcija, pamćenje, mišljenje i motoriku i kako na njih utječe interakcija sa ostatkom promatranog sustava. Najvažniji aspekti uključuju mentalni napor, donošenje odluka, interakcija sa računalima, ljudska pouzdanost, radni stres.

Organizacijska ergonomija proučava optimizaciju socijalno-tehničkih sistema uključujući njihovu organizacijsku strukturu, pravila i procese. Uključuje komunikaciju, organizaciju rada, timova i timski rad, komunalnu ergonomiju, kooperativni rad, menadžment.

Ergonomski dizajn

Ergonomija predstavlja znanstvenu disciplinu koja se bavi razumijevanjem interakcije između ljudi i ostalih elemenata promatranog sustava,te primjenom teorijskih saznanja, principa i metoda na dizajn i proizvodnju s ciljem održavanja ljudskog zdravlja i optimiziranja performansi sustava u skladu sa tim. Doprinos ergonomije ogleda se u dizajnu i ocjenjivanju poslova, zadataka, proizvoda, radne okoline i sustava kako bi oni odgovarali ljudskim potrebama, sposobnostima i ograničenjima.Poznavanjem ljudskih potreba i ograničenja moguće je proizvod prilagoditi krajnjim korisnicima. Pri ergonomskom dizajniranju se u obzir uzimaju građa i funkcija čovjeka. No, potrebno je poznavati i pokrete koje čovjek radi pri izvršavanju svakodnevnih zadataka. Potrebno je znati statičke dimenzije tijela, ali i amplitude pokreta u zglobovima, dohvatno polje i mišićnu snagu u različitim položajima tijela.  Naravno,  antropometrijske mjere koje su važne za ergonomiju različite su za razne vrste aktivnosti i proizvoda.

Izbor ergonomskih antropometrijskih mjerenja ovisi o obliku stroja i/ili proizvoda, osobi koja će tu raditi ili predmet upotrebljavati, dijelovima tijela koji će dolaziti u izravan odnos s proizvodom.

Potrebno je omogućiti najpogodniji položaj i kretanje u nekom prostoru, a za to su važne dimenzije prostora, stroja, pomagala i proizvoda.

Ukoliko se ne obrati pozornost na ergonomsku prikladnost radnog mjesta, kao posljedica može se pojavit neugoda i nezadovoljstvo, ali također i bolovi u određenim dijelovima tijela (npr. rukama ili leđima, ovisno o radnom zadatku i mjestu), a u krajnjim slučajevima mogu se javit i neke kronične bolesti. U zadnje vrijeme u medicini se sve češće govori o novo definiranim "kompjutorskim" bolestima. Javlja se, na primjer, CTS ili Carpal Tunnel Syndrome (sindrom karpalnog tunela ili tzv. kompjutorska šaka) i RSI ili Repetitive Stress Injuries (povrede izazvane stresom kojeg izaziva učestalo ponavljanje).

Protiv ovih bolesti i neugodnosti samo je jedan način uspješne borbe: ergonomija.